Grafiti: Zidovi sa dušom i moderna kultura

Grafiti su svuda oko nas: na zidovima, mostovima, po ulicama, i kao takvi veoma su rasprostranjeni širom sveta. Neki se javljaju u vidu običnog teksta, dok su drugi stilski mnogo razvijeniji. Dosta mladih ljudi u ovome vidi posebnu vrstu umetnosti, dok pripadnici starijih generacija smatraju da je ovakav način izražavanja neprimeren i ružan

Bilo kako bilo, grafiti su zahvaljujući svojoj rasprostranjenosti postali deo urbane, mladalačke kulture i svaki od njih, kakav god bio, nosi određenu poruku, kao reakciju na pojave i stanje u društvu.

Grafiti kroz istoriju

Za početak, da kažemo nešto malo više o istoriji grafita. Kada, kako, gde se sve to razvilo? Reč “grafiti” vuče koren iz latinske reči “graphire” što znači “tehnika ukrašavanja zidova”. Najraniji oblici grafita javili su se još pre 30.000 godina, kada su pećinski ljudi na zidinama pećina iscrtavali ljude, životinje i ostale simbole pomoću kojih su se sporazumevali.

Prvi moderniji natpisi javili su se još u antičkoj Grčkoj i starom Rimu. Tako da, ako ste hteli nešto da poručite javnosti, morali ste da izgrebete zid. Neki od njih su i prevedeni, a evo i primera:

  • Sukcesus je bio ovde.
  • Gaj Julije Cezar je bio ovde. Zašto kasnite?
  • Provalniče, čuvaj se!
  • Moj muž nije na prodaju.
  • Zapanjen sam, o zide, da se još nisi srušio pod težinom gluposti napisanih na tebi!

Đorđo Vazari je još 1564. godine opisivao specijalnu tehniku dekoracije zidova koju je nazvao “sgraffito”. Francuski fotograf Brasai snimio je 1936. godine grafite na zidovima pariskih kuća  i opisao ih kao izraz savremene kulture i svakodnevice. Šezdesetih godina 20. veka po vozovima Njujorka pojavljivali su se natpisi “Julio 204”.

Vremenom su postali sve učestaliji, a niko nije znao o kome se radilo. Zatim, sedamdesetih godina pojavili su se i natpisi “Taki 183”, i njih je bilo sve više. Kada je škrabator uhvaćen, ispostavilo se da se on zove Demetrios i da je 183 broj ulice u kojoj je živeo. Njegovi natpisi su postali zapaženi do te mere da je reporter “Njujork Tajmsa” uradio intervju sa njim. Sedamdesetih najpoznatiji autori grafita bili su: Quiq, Lee Quineous, Crash, Daze, Lady Pink, Phase… Odatle je sve počelo.

Grafiti i hip-hop

Grafiti su usko povezani sa hip-hop muzikom. Mnogi poštovaoci ovog žanra kroz različite crteže iskazuju sopstvene stavove i probleme u društvu, a to je upravo i glavna tema pesama koje pripadaju ovom muzičkom žanru. Od jednostavnijih natpisa, grafiti su se toliko proširili da je policija jedva uspela da to sankcioniše.

U međuvremenu, napravljen je kompromis. Sada postoje i posebna mesta gde crtači mogu da “olakšaju dušu”, a da to ne budu javna mesta poput vozova, metroa, govornica i tako dalje. Ipak, mnogima to ne odgovara, jer se na taj način umetnost stavlja u lance i nije svima vidljiva. Danas, u Bronksu, postoji jedini Muzej grafita u svetu. Autori grafita danas se nazivaju writers, dok se njihova dela nazivaju pieces. Stilizovani potpisi na zidovima nazivaju se tags.

Grafiti u Srbiji

Grafiti u Srbiji su i te kako zastupljeni: od pozitivnih slika, zadivljujućih murala, do onih koji pozivaju na diskriminaciju po bilo kakvoj osnovi, smrt, ubijanje i mržnju. Ovi poslednji, ipak, preovlađuju. Javljaju se na zgradama, mostovima, zidovima bitnih institucija…

Efekat “loših” grafita je veliki: sloboda širenja ovakvih grafita zasnovanih na predrasudama jedne osobe utiče na one mlađe i neupućenije, i tako se poput virusa širi na ostale ljude. Populacija se zastrašuje, a samim grafitima, istomišljenicima poručuju da “nisu sami”.

Crteži

Da nije sve tako crno, postoje i oni koji se protiv ovakvih, tzv. negativnih grafita, bore na drugačiji način: bojama, crtežima i muralima. U mnogim gradovima, zidovi pojedinih ulica umesto grafita mržnje, sadrže lepo osmišljene crteže koji najčešće mame osmeh prolaznika. Tako zidovi bivaju popunjeni, ali na jedan pristojan način. Primeri su brojni. Na zidovima Beograda se nalaze zadivljujući crteži: od Nikole Tesle, preko nedavno preminulog glumca Robina Vilijamsa, do košarkaša Miloša Teodosića.

Jagodina ima dosta murala. Kancelarija za mlade iz Jagodine, u saradnji sa Centrom za socijalni rad, prošle godine je osnovala projekat “Muralima protiv nedoličnih grafita”, u kom su učestvovali brojni likovni umetnici sa željom da ulepšaju grad u kom žive. Kancelarija za mlade je obezbedila materijal, a likovni umetnici su dobrovoljno slikali po zidovima. Pogledajte kako su oni to uradili:

PARAĆINCI  ODUŠEVLJEN MILOŠEVIM GRAFITIMA

Miloš Nikodijević (18) iz Paraćina crtanjem grafita bavi se od petog razreda osnovne škole, te ga smatramo kompetentim kada je ova tema u pitanju:

̶  Grafite sam viđao na različitim mestima po gradovima, pa sam poželeo i ja da ih crtam. Vežbao sam i vremenom napredovao. Moji grafiti su prisutni u mojoj sobi, sobama mojih drugara, mojoj školi. Svaki grafit ima svoju priču. Obično se grafitima oduševljavaju mladi, dok stariji baš i ne razumeju njihovu svrhu.

Roditelji i rodbina me podržavaju u tome. Grafite ne crtam samo sprejovima, već i polikolorom i bojama za beton. Svaki grafit prvo crtam na papiru, kao skicu, pa ga tek posle prenesem na zid. Po zgradama možemo videti razne žvrljotine bez smisla i za mene to nisu grafiti. Za mene su grafiti natpisi sa lepo ukrašenim slovima koji nose određenu priču.

Miloš završava elektrotehničku školu u Paraćinu, ali od crtanja grafita, barem u skorije vreme, neće odustati. Ovo su neki od njegovih radova:

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here