Daske koje pozorište Promena znače

Potcijenjenost umjetnosti je već dobro poznata stvar, realnost pokušava da je automatizuje, zanemarujući izvorno značenje. To svakodnevnica čini i sebi i umjetnosti riječima koje postaju prazne forme, gomila glasova sa već odavno izgubljenim smislom. Ćutanje neće pomoći, jer ovaj put nije savršena artikulacija, jer nije u njemu spas. Treba da se kazuje, a prilika je malo. Da li su prilike jedino što fali? Osim prilike, volja za promjenom je ta koja iznad svega pravi prilike. Umjetnost se, između ostalog, protiv jednog lica stvarnosti bori riječima i onog samo označiteljskog koje jezik počinje da bude. Da to, ali samo označitelj, nikako! Ako listovi knjige počnu da se cijepaju onda će to biti od siline riječi. Ako muzika pođe da kida  prostor onda će to učiniti riječima i zvukom. Ako daske pođu da pucaju onda će to biti riječima, zvukom, pokretom ali preživjeće, jer uvijek prežive, jer život znače. Teatar je odlučio da izgovara riječi promjene pozorišta Promena protiv automatizacije stvarnosti, za umjetnost, za stvaranje novih prilika. PozorištePromena, gdje počinje njihova priča, ko su bili, ko danas jesu?

Od istorije do danas

Prilike Promene počele su da nastaju krajem sedamdesetih početkom osamdesetih godina, prošlog vijeka, na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Od tada mnogo je vremena prošlo, ali ostala je ista misao – novim, mladim generacijama fali prilika i prostora da nešto kažu, u protivnom ostaje na hiljade neizgovorenih riječi koje bi Promenu značile. Sa prilikama predstave akademaca mijenjale su pozornicu, parirajući velikoj sceni nekadašnje Jugoslavije gostovali su na relevantnim pozorišnim festivalima. Među prvim osnivačima ovog teatra, između ostalog, bili su, sada već istaknuti umjetnici, Miša Belegišanin, Radoslav Milenković, Haris Pašović studenti Bore Draškovića. Poslije se pozorište gasilo i iznova osnivalo u zavisnosti od generacije studenata koji su učestvovali u njegovoj izgradnji i obnovi, a završetkom studija i njegovom prestanku djelovanja. Pozorište Promena 2015. nastavlja onu davno započetu priču iz osamdesetih godina, nadovezuje se na izgovorene riječi Promene ranijih generacija, sa željom da nikada ne zafali riječi i da predstave ispisuju priče novih studenata Akademije, a da posljednja tačka u priči Promene još dugo ne bude utisnuta u daske teatra.

Pozorište Promena – makrokosmos u malom

Dakle, postoje prilike, postoje riječi koje treba da se kazuju, ton, slika, pokret, a ko su ljudi koji danas Promenu čine postojanom? Studenti novosadske Akademije – studenti glume, režije, dramaturgije, zvuka, svjetla, slikarstva i mnogih drugih čine najmlađu pozorišnu scenu u NovomSadu i mali univerzum koji svojim djelovanjem mijenja vaskolike svemire gledalaca. Zato umjetnost postoji, da djeluje, da pokrene misao, protiv jednog lica stvarnosti i automatizacije. Svaki član ovog pozorišta radi ono za šta se školuje – režija, gluma, dramaturgija i sl., a svi zajedno rade ono za šta se ne školuju –namještanje scene, čišćenje prije i poslije predstave, dijeljenje troškova ako na gostovanjima nije plaćen put. Iznad svega dijele humanost, pa su tako Novom Sadu i Vojvodini poznati po predstavama koje su imale humanitarni karakter. Koje predstave se izvode u pozorištu Promene? To su ispitne predstave koje su poslije jednog izvođenja uglavnom bile zaboravljene, a, osim toga, izvode se predstave koju su u produkciji ovog teatra.

O pozorištu, stanju u kulturi uopšte i entuzijazmu evo šta kažu neki od članova Promene :

Za mene je čarolija pozorišta i kada sami nameštamo stolice, scenu, i kad posle obrišemo pod. Kod nas postoji samo želja za igrom i stvaranjem, a okruženi ovako inertnom kulturom, ne vidim drugi put nego da napravimo svoje pozorište – rekao je Aljoša Đidić, student glume.

Stanje u kulturi je depresivno, ali mi se protiv toga borimo, jer želimo da ostanemo ovde i bavimo se onim za šta se školujemo. Promena je skup neukaljane mladosti, koja nije uljuljkana i ne zna još šta to znači „gluma na plati“- kaže Nikola Končarević, student režije.

Predstave Promene i nedremno oko kritike

Kako ići protiv automatizacije stvarnosti kada je dominantna i umjetnost u potpunosti proždire? Protiv stvarnosti boriti se stvarnošću posuđujući od nje riječi, zvukove, boje, oblike, pokrete čineći u umjetnosti teatar koji na svoj način vidi realnost koja ne mora biti uopšte realna. Evo kako to Promena radi:

Bure baruta

Ovo je jedna od predstava koja je u pozorištu Promene doživjela najveći broj izvođenja – režirao  Boris Isaković, sa kojom su gostovali na festivalu u Rumuniji i na Cetinju. Šta kaže kritika? Pišući o ovoj predstavi u svom radu ,,Bure baruta“ ili još jedan pozorišni trijumf Milena Kulić ispisuje riječi:

Ovo je jedan veliki pozorišni trijumf, koji se već duže vreme izvodi (najduže izvođena predstava) u pozorištu Promena, sada već potvrđenom i dokazanom mestu gde se stvara prava umetnost. Ova predstava, u svojoj punoj snazi, predstavlja jednu generaciju koja svim svojim veštinama i umeću dodaje osećanje za stil, za život, za životne činjenice i njihov odraz u ogledalu teatarske fikcije, iznad svega – osećanje za igru realnosti.

Lizistrata ili Porazgovarajmo malo o ratu i miru

Predstava je na festivalu FITS osvojila nagradu publike, a na festivalu Art Trema Fest u Rumi, u kategoriji studentskih akademskih pozorišta kamernih formi je odnijela Zlatnu masku u nekoliko kategorija: najbolji autorski projekat, kolektivna režija, najbolja muška epizodna uloga, najbolja ženska epizodna uloga, plaketa za najbolju kostimografiju.

Estetika erotskog u teatru je rad u kojem se Kulićeva bavi čulnom ljubavlju, erotskim – svakako temama koje su još uvijek tabuisane. S tim u vezi ona postavlja pitanja koja ova predstava problematizuje i pokušava da odgonetne:

Novosadska publika u Pozorištu „Promena“ ima priliku da pogleda predstavu „Lizistrata – porazgovarajmo malo o ratu i miru“, u režiji Nikite Milivojevića. Ova predstava napušta sve ono što je za našu odbranu, odriče se svega onoga što nas skriva, otkriva sve ono pred čime uglavnom zakopčamo kragnu do grla i bežimo. Šta se desi kada se žene okupe oko Lizistrate? Šta se desi kada Eros porazi Racio? Šta se desi kada Eros (p)ostane Racio?

Sakati Bili sa Inišmana

Pune sale na Akademiji umetnosti i kamernoj sceni u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu zaista su svjedočanstvo da se predstava dopada gledaocima. Šta je predstava bez gledalaca? Šta poruka koju ne čuju pravi? Ovo je diplomska predstava studenata četvrte godine, koja je, prema pisanoj kritici, ubijedila u svoju valjanost i to nedremno oko:

Oni tumače sa retkom iskrenošću i prirodnošću, saživljavajući se sa ulogama tako da se uvek ima utisak da je drama samo radi njih i pisana. Oni se sa ulogama stope i srode, i čini se da ti likovi jedino tako smeju i mogu biti tumačeni. Dočarana je najstvarnija i najpotpunija umetnička svetkovina. To je umetnost, koju svi razumeju i svi joj se dive, sa neuporedivom podobnošću da sigurno i neposredno prodire u duše gledalaca. (Milena Kulić ,,Sakati Bili” u skatom svetu).

Studenti koji tumače uloge u ovoj predstavi kazuju čega je sakatost simbol iz njihovog ugla:

Za mene su sakati svi oni koji sakatost traže u drugima kako bi na trenutak skrenuli misli sa svojih nesavršenosti. – Nina Rukavina

Problem je u tome što su ljudi postali bezosećajni u odnosu na druge ljude, u odnosu na društvo, svet. Zaista je malo onih koji su spremni nesebično da pomognu, da saslušaju, razumeju. Jednom rečju, postali smo sakati! – Marko Vasiljević

Osakaćeni smo jer smo zaboravili da gledamo, a kamoli da vidimo. Zato što živimo surovom igrom i mislimo da je to jedini način da nešto uspemo. Hladni, zatvoreni, drčni, površni, materijalisti. – Sunčica Milanović

Naravno, nisu ovo jedine predstave koje Promena izvodi, ako bi se o svim uspjesima, saradnjama i predstavama kazivalo onda bi mogla da se ispiše čitava knjiga, a čemu onda pozorište? Zasigurno sve ispisane riječi o Promeni i predstavama u ovom tekstu, ali i  onima koje nisu pomenute, Promena može mnogo bolje da dočara svojim riječima, melodijom, oblikom, bojom i sl., a ovaj tekst? Ovo je samo mali uvod – skraćeni put, prečica koja vodi ravno do pozorišta Promene.

P.S.

Avaj! riječima nikad kraja, a u periodu od 20.02 – 26.02. ni predstavama, jer Promena slavi rođendan. Ako, ako – srećan i berićetan.

Napomena:

Izvori izjava studenata: Blic. rs

Izvori kritičkog oblika o predstavama i izjave studenata: KULT – časopis za kulturu i umetnost

Izvori fotografija: Miloš Čabrilo i Teodora Ivkov