Čitaoci predlažu: lepote Srbije koje morate videti – prvi deo

U tekstu „12 mesta u Srbiji koja morate posetiti  redakcija Portala Mladi pozvala vas je da predložite mesta, koja po vašem mišljenju, obavezno treba posetiti u Srbiji.

Tako su nastali tekstovi „Lepote Srbije koje morate videti“.

Predložili ste:

Krupajsko vrelo

Ovo vrelo  kraškog porekla u zapadnom podnožju planine Beljanice (između sela Milanovac i Krupaja, oko 35 km od Žagubice) izvor je Krupajske reke. Vrelo i okolni ambijent zaštićeni su  kao spomenik prirode od nacionalnog značaja.

Voda izvire iz pećine a njen otvor je delimično potopilo jezerce stvoreno izgradnjom brane.

Pomenuta brana se koristi za potrebe mlina a pored njega se nalazi česma sa koje teče voda iz termalnog izvora, temperature 26.5 stepeni.

 Krupajsko vrelo manje je poznato i manje posećeno od obližnjeg vrela Mlave u Žagubici što nikako ne znači da su njegova prirodna lepota i vrednost manje.

 Ako se nađete u blizini, ne propustite da pored ova dva vrela posetite: manastir Gornjak zadužbinu kneza Lazara, manastir Manasiju najznačajniju građevinu moravske škole, kao i osamdeset miliona godina staru Resavsku pećinu, bogatu koralnim nakitom izuzetne vrednosti.

Stopića pećina

 U jugozapadnom delu Srbije, na planini Zlatibor nalaze se brojni speleološki objekti.  Među njima se izdvaja Stopića pećina, ulaza na visini od 30-40 metara, krečnjačkog sloja debelog 100 m i podzemnog toka koji kroz nju protiče (Trnavski potok).

 Ime je dobila po zaseoku Stopići a iznad pećine prolazi put Užice – Sirogojno.

Najveća dragocenost pećine su bigrene kade nastale taloženjem krečnjaka. Ove kade različitih dimenzija, delimično su poplavljene i ubrajaju se u najveće i najdublje (preko 7 m) u pećinama u Srbiji.

Valjevo i okolina

Reka Gradac, Tešnjar, Brankovina, Petnička pećina. Sve su to asocijacije na Valjevo i okolinu.

Arheološki ostaci pronađeni u gradu i okolini svedoče da je ovaj kraj bio naseljen još za vreme kamenog doba.

Ime Valjevo se u pisanim dokumentima prvi put pominje 1393. O nastanku imena postoje mnoge legende, ipak, najprihvatljivije tumačenje jeste da je ime Valjevo izvedeno od slovenskog imena Valj. Naime, prema predanju, izvesni Valj je bio vlasnik krčme oko koje se kasnije razvilo naselje današnjeg imena.

Smeštena preko puta mesta na kome su 1804. pogubljene ustaničke vođe Aleksa Nenadović i Ilija Birčanin, na desnoj obali Kolubare je stara čaršija iz turskog perioda – Tešnjar. Sastoji se iz glavne ulice stešnjene između obale reke i padina brega po čemu je ceo kraj dobio ime.

Autentičan duh ove jedinstvene gradske celine čuvaju zanatlije: ovde možete pazariti kod voskara, sarača, grnčara, tkača ili  kazandžije…

Duh modernog čine brojni ugostiteljski objekti i mesta za noćni izlazak. 

Oko 12 km severno od Valjeva, na putu ka Šapcu nalazi se znamenito mesto Brankovina.

Kompleks u sastavu Narodnog muzeja Valjevo, čine crkva Sv. Arhanđela, zadužbina Prote Mateje Nenadović, podignuta 1830. Pored crkve su grobovi znamenitih ličnosti porodice Nenadović.

Srpska pesnikinja, Desanka Maksimović, koja je u Brankovini odrasla, u istoj je sahranjena.

U crkvenoj porti nalazi se pet sačuvanih sobrašica.

Tu su dve škole, starijoj iz doba Prote Mateje i novija, koju je pohađala poznata pesnikinja.

Atraktivnosi ovog kraja doprnose klisura reke Gradac i Petnička pećina. Klisura je zaštićena kao predeo izuzetnih odlika a pećina je bogato paleontološko i arheološko nalazište.

Viminacijum

Arheološko nalazište u blizini Kostolca, 13 km od Požarevca i 95 km od Beograda. Predstavlja ostatke rimskog civilnog naselja i vojnog logora od I do VI veka. Za vreme vladavine cara Hadrijana, Viminacijum postaje centar rimske provincije Gornje Mezije, koja je teritorijalno obuhvatala današnju Srbiju. Više puta je pustošen pod najezdama Gota, Huna i Avara.

Pretpostavlja se da je u Viminacijumu izrađivan nakit od plemenitih metala, a neko vreme se kovao novac sa izrađenim likovi žena rimskih careva.

Unutar i oko grada otkriveni su amfiteatar, monumentalne zgrade, raskošne terme i tragovi razvijene infrastrukture, pre svega ulica, akvadukta i kanalizacije.

Dosadašnja otkrića svakako su potvrdila poseban značaj Viminacijuma kao vodeće rimske metropole na ovom delu dunavskog limesa.

U okviru Viminacijuma, nalazi se naučno-istraživački centar Domus Scientiarum, objekat u kome se nalaze kabineti, biblioteke i atrijumi za istraživanja, rad sa studentima, letnje škole, organizacije kongresa i tematskih skupova. Takođe, ovaj centar će služiti i za smeštaj turista.

Crkva Svetih apostola Petra i Pavla

Nalazi se 16 km jugozapadno od Raške, pored puta za Novi Pazar, na jednom uzvišenju koje dominira okolinom.

Na divnom uzvišenju iznad Novog Pazara, koje je od davnina smatrano svetilištem i vekovima kultnim mestom, nalazi se Crkva Svetih apostola Petra i Pavla, poznata kao i Petrova crkva. Ova drevna ugledna episkopija se pominje u nekim vizantijskim i srpskim izvorima kao crkveni centar srpske države u periodu posle osnivanja srpske autokefalne arhiepiskopije, kojom je upravljao Sveti Sava. Kao najstariji očuvani spomenik srpskog crkvenog graditeljstva, u svom građevinskom organizmu sadrži ostatke i svedočanstva nekoliko epoha

Istraživanjem je ustanovljeno da se na mestu crkve nalazio ranohrišćanski kultni objekat, verovatno baptisterijum, zidan svakako u VI veku. Jezgro današnje crkve čine upravo ostaci te najstarije građevine. To je centralni deo, rešen u obliku krsta — četvorolista, upisanog u kružni zid sa radijalnim zidovima na severnoj i zapadnoj strani.

Ranohrišćanska kultna građevina podignuta je nad ilirskim kneževskim tumulom, koji je otkriven 1957. U ovom tumulu koji potiče iz V veka. pre n. e. pronađene su grčke vaze, srebrno posuđe, zlatni nakit, stakleni i ćilibarski predmeti i ukrasi izuzetne naučne vrednosti. Verovatno u vreme kneza Časlava, kada je Srbija proširila svoje granice i stekla relativnu samostalnost, crkva je u svom gornjem delu temeljno rekonstruisana

Crkva je okružena pravoslavim grobljem, a ovi nadgrobni spomenici predstavljaju najubedljivije svedočanstvo o životu i delovanju ljudi u prošlosti. Iz perioda 12. I 13 veka potiču i spomenici u obliku niskog sanduka sa konturom ljudske glave na gornjoj površini koji se nalaze oko Petrove crkve.

Spomenik je 1979. upisan u Listu Svetske baštine kao deo celine Stari Ras.

Redakcija sajta Portal Mladi

1 COMMENT

  1. Zaista lep tekst, dodala bih samo da je u našoj Srbijici toliko lepota koje se ne mogu sakupiti u 1000 ovakvih vesti. Samo jedan Beograd, naša prestonica bela, ima toliko drevnih tajni, odaja prošlosti ka modernoj budućnosti. Svi bi trebali posetiti koliko god mogu, naravno da treba da pođu iz svoje okoline.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here