Bio jednom jedan predsednik: Teodor Ruzvelt

Teodor Ruzvelt ne smatra se samo jednim od najboljih predsednika SAD, već i jednim od najvećih Amerikanaca u istoriji. Tokom svog života, Ruzvelt je napravo toliko dostignuća da je jedan njegov savremenik izjavio: „Da sam živeo tri života, ne bih postigao ono što je Ruzvelt uspeo u jednom“. Tedi, kako su ga prijatelji zvali, bio je otelotvorenje entuzijazma, rođeni borac i optimista. Sto godina nakon smrti ovog velikog čoveka, moderni muškarci od njega mogu naučiti jednu vrlo važnu lekciju –  Kako biti muškarac!

Ruzvelt
Izvor: Pixabay

Dečaštvo i mladost

Rođen je 27. oktrobra 1858. godine u državi Njujork. Porodica Ruzvelt pripadala je srednjem staležu, uspešno su vodili porodični posao i život im je prolazio u miru i blagostanju. Međutim, mali Teodor je užasno patio. Bolovao je od teškog oblika astme, gušenja su bila toliko česta da je bio primoran da školovanje obavlja kod kuće. Pod uticajem astme, bolešljivi dečak zatvarao se u sebe i sklanjao od ljudi. Svoje vreme najradije je provodio okružen životinjama. Astma je polako uzimala svoj danak i ostavila trag na telu i duši dečaka. Ključan faktor za transformaciju mršavog dečačića bio je Teodorov otac. Insistirajući na borbi dečaka sa bolešću, otac je Teodora gurnuo u jedan novi svet. Nekada slabašni dečak odredio je sebi strogu rutinu fizičkih vežbi kako bi popravio svoje oronulo telo. Meseci su prolazili, a Ruzveltova velika posvećenost konačno je dala rezultate. Njegovo telo doživelo je preporod, bolešljivi dečak postao je snažni, gipki momak.

Harvard i pesničenje

Još od ranog detinjstva, Teodor je želeo da usavršava svoje znanje. Brzo je prerastao znanje svojih učitelja, a glad za informacijama i saznanjima odvela ga je na Univerzitet Harvard. Mladi Ruzvelt bio je odličan student. Do kraja svog života nastavio je sa učenjem, svakog dana tražio je nove informacije, a ostalo je poznato da je imao fotografsko pamćenje.

Studije Ruzvelta nisu udaljile od njegove redovne fizičke aktivnosti. Ono što je danas većini studenata preteško njemu je izgleda bilo sasvim lagano. Ubrzo po dolasku na Harvard, počeo je da se aktivno bavi veslanjem i boksom. Zapravo, njegov bokserski angažman ostavio je trag na ceo njegov život. Energični Ruzvelt uzeo je pesnicu za svoj zaštitni znak. Pesnica kao simbol borbe i bola, obeležila je njegov život.

Kauboj

Ruzvelt je odmah nakon fakulteta ušao u politiku. Zbog svoje samodiscipline i posvećenosti poslu za samo nekoliko godina protutnjao je kroz političku scenu države Njujork. No, kako to uvek biva, veliku sreću kvari velika nesreća. Istog dana, Teodor Ruzvelt izgubio je majku i suprugu, obe su preminule 14. februara 1884. godine. Potpuno razoren ovim događajima, Ruzvelt je napustio državu Njujork i uputio se ka zapadu.

Otišao je u Severnu Dakotu, zaljubio se u nomadski stil života i odlučio da tu i ostane. Kupio je ranč na obalama reke Mali Misuri i počeo sa uzgajanjem stoke. Vrlo brzo naučio je da koristi laso i jaše poput ostalih kauboja. Njegov život ušao je u mirnije tokove, bar na neko vreme.

Zbog svog obrazovanja i velike ljubavi koju je od malena gajio prema književnosti, Ruzvelt je uskoro počeo da piše tekstove za nacionalne novine o životu u divljini. Osim novinskih članaka, napisao je nekoliko knjiga na ovu temu.

Zamenik šerifa

Kao pravedan čovek, Ruzvelt nije mogao da sedi skrštenih ruku u zemlji bezakonja i kriminala. Odlučio je da uradi nešto povodom toga i postao je zamenik šerifa! Učestvovao je u brojnim akcijama i hapšenjima organa reda. Ostalo je zabeleženo da je jednom prilikom morao sam da čuva tri konjokradice četrdeset sati. Prema sopstvenom priznanju, Ruzvelt je u jednoj ruci držao revolver, a u drugoj knjigu „Ana Karenjina“ koju je čitao kako ne bi zaspao.

Upravo je u Severnoj Dakoti Ruzvelt počeo sa aktivnostima zbog kojih će kasnije postati prvi „zeleni“ predsednik. Naime, dok je radio kao kauboj, on je primetio da konstantni porast broja domaćih goveda dovodi u opasnost divlje životinje. Zbog toga se žestoko zalagao za zaštitu staništa divljih životinja. Svojim aktivnostima u zaštiti prirode, Ruzvelt je nesvesno postao i ekolog.

Iako mu je život kauboja veoma prijao, budući predsednik se ni ovde nije predugo zadržao. Jedna neobično hladna zima koštala ga je celog stočnog fonda, bio je primoran da se vrati u Njujork.

Ratni heroj

Po povratku u rodni grad, Ruzvelt se vraća u politiku. Čoveku njegovih sposobnosti nije trebalo dugo da dođe do vodećih pozicija. Ali, ni mesta načelnika policije Njujorka kao ni pozicija zamenika načelnika ratne mornarice SAD nisu zadovoljavala njegove apetite.

Tokom 1898. godine dolazi da rata između SAD i Španije. Dve sile sukobljavaju se na neutralnom terenu – Kubi. Miris baruta oduvek je privlačio Ruzvelta. Poznat kao veliki patriota, zajedno sa nekolicinom prijatelja oformio je konjičku četu dobrovoljaca i uputio se na karipsko ostrvo.

Tokom svog angažovanja u ovom sukobu, uspeo je da stekne čin pukovnika. Ruzvelt je hrabro predvodio svoju četu u bici za brdo San Huan. Iako su bili brojčano nadjačani, američki borci su uz velike gubitke jurišom zauzeli brdo. U odlučujućem trenutku bitke, Teodor Ruzvelt ostao je bez svog konja, isukao sablju i lično poveo juriš na brdo.

Ovi događaji doveli su novopečenog pukovnika na naslovne strane svih nacionalnih novina. Zbog svog umeća i hrabrosti, Ruzvelt je predložen za orden najvišeg stepena – Medalju časti. Orden mu je izmakao isključivo zbog ljubomore drugih visokih američkih oficira, koji su birokratskim putem sprečili dobijanje ove prestižne nagrade. Ipak, nepravda je ispravljena i to tek 2001. godine kada je Teodor Ruzvelt posthumno odlikovan Medaljom časti. Do danas ostao je jedini predsednik SAD koji je odlikovan ovim ordenom.

Najmlađi predsednik SAD i Nobelova nagrada

U svojoj 42. godini, Teodor Ruzvelt postao je najmlađi predsednik SAD ikada. Današnji politikolozi ga takođe smatraju prvim „modernim“ predsednikom koji je vodio ovu državu. Njegova politika vodila je ka poboljšanju životnog standarda svih građana, razbijanju monopola velikih kompanija, kao i izgradnji slike SAD kao globalne sile.

Iako je sam Ruzvelt bio veliki protivnik rasizma i borac za manjinska prava, društvo SAD sa početka dvadesetog veka, nije bilo doraslo njegovim naprednim idejama o jednakom društvu. U međuvremenu je postao i prvi predsednik koji je u Beloj kući ugostio Amerikanca tamne puti.

Teodor Ruzvelt bio je jedna od ključnih figura u ratu 1905. godine koji se vodio između Rusije i Japana. Uviđajući da bi pobeda bilo koje od ovih država, ozbiljno ugrozila ambicije SAD na TIhom okeanu, predsednik je odlučio da preuzme ulogu medijatora između sukobljenih strana i pozove ih na mirovne pregovore. Zahvaljujući trudu Ruzvelta, Japan i Rusija potpisali su mirovni sporazum u Portsmutu u SAD. Zbog svog učešća i upornosti koju je prikazao tokom pregovora, Ruzvelt je 1906. godine dobio Nobelovu nagradu za mir.

Prvi „zeleni“ predsednik dobio je tu titulu zahvaljući inicijaciji brojnih zakona za zaštitu prirode. Zbog njegovog zalaganja za zaštitu životinja i prirodnih staništa, SAD stavile su pod zaštitu milione hektara i uspele da sačuvaju svoj biodiverzitet.

Svetski putnik i lovac

Nakon svog drugog mandata u predsedničkom kabinetu, Ruzvelt se ponovo prepustio svom nemirnom duhu. Krenuo je na veliki safari, u cilju prikupljanja što većeg broja primeraka za prirodnjačke muzeje u SAD. Paradoksalno sa njegovim trudom o zaštiti divljih životinja u svojoj zemlji, Ruzveltova ekspedicija navodno je ubila više od 11.000 divljači u Africi! Veoma tužna činjenica.

Nakon safarija u Africi, Ruzvelt se sa odabranim saputnicima uputio u Južnu Ameriku – tačnije Amazoniju. Njegov istraživački poriv ponovo mu nije dao mira i prema njegovim tvrdnjama tokom ove ekspedicije, on i njegov tim proputovali su i mapirali hiljadu kilometara do tada potpuno nepoznate reke.

Knjige… Hiljade knjiga

Teodor Ruzvelt gajio je veliku ljubav prema knjigama. Još od detinjstva, kada je zvog svoje bolesti bio primoran da slobodno vreme provodi u očevoj biblioteci, Tedi je postao strastveni ljubitelj književnosti. Čitao je uvek i svuda. U vozu, kancelariji, na brodu, na leđima slona, u rovu…

Oni koji su se dublje bavili životom Ruzvelta, tvrde da je pročitao na desetine hiljada knjiga. Imao je običaj da svako jutro, nakon doručka pročita jednu knjigu, a uveče već drugu! Kako je to moguće? Zapravo, niko nema odgovor na ovo pitanje, neki kažu da je to zbog neverovatne koncentracije koju je posedovao, drugi kažu zbog večite znatiželje…

Ruzvelt nije samo čitao knjige, on ih je i pisao. Autor je osamnaest knjiga, uključujući i svoju autobiografiju. Zapisao je svoja iskustva iz ekspedicija u kojima je učestvovao, pričao je o svom životu kauboja, o lovu, životu u prirodi, istoriji, o svemu onome što ga je interesovalo, čak je pisao i poeziju!

U čemu je tajna uspeha Teodora Ruzvelta? Šta možemo naučiti na njegovom primeru? Nema nikakve tajne, razlog njegovog uspeha je požrtvovanost i posvećenost. Sve što je radio, radio je to predano i bezrezervno. On nije bio deo istorije, on ju je stvarao!

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here