Ko je Katalin Ladik?
Nije rođena samo da bi postojala. Rođena da mijenja sebe i svijet oko sebe. Kada se kaže Katalin Ladik ne postoji definicija kojom bi se iskazala, jer je Katalin Ladik ta koja podriva šablone, te se ne da smjestiti niti u jedan od njih. Čak i sva njena djelovanja teško je “strpati“ u granice grafema bilo kog jezika, jer njena djelovanja to nadilaze. Ali dobro, bar, treba pokušati! Dok je uspijevamo vezati za tekst, grafičke oznake će otkucati : pozorišna i vizuelna umjetnica, performerka, književnica, pjesnikinja i jedna od prvih bodi – art umjetnica u nekadašnjoj Jugoslaviji. Valja požuriti, jer diskurs može lako da se pretvori u zaumni jezik, neartikulisane glasove… Dobro, dobro… manje priče više kucanja grafičkih znakova o Katalin Ladik, još mi samo fali da tekst ostane nedovršen. :O
Njena verbo – voko –vizuelna istraživanja: zvučni performansi, audio i vizuelni zapisi, tekstualni performansi tijela, književni rad, rad na polju alternativnog pozorišta priznati su na međunarodnom planu. Može se reći da je čitav njen život sinteza performansa kao što su javno skidanje, najavljivanje smrti ili slučajnih događaja. Svoj izraz predstavljala je širom svijeta po muzejima i galerijama, a imala je veliki uticaj na umjetnike čitave bivše Jugoslavije, zatim, Mađarske, Češke i Slovačke. Ygnhmuj,lkjj.ljilolllgttgrrfdfghujijlč.č-ć-ćšpćšjjioolrfhklp… Tekst je već počeo da se osipa, treba brže kucati!
Performans i Katalin Ladik
Performativno izražavanje je, između ostalog, kod Ladikove nastalo na vlastitoj interpretaciji poezije, tako je prvu pjesničku zbirku Balada o srebrnom biciklu pratila ploča sa interpetacijom nekoliko pjesama u obliku vokopezije. Počeci performativnog izvođenja bili su uglavnom praćeni magnetofonom, a poslije su došli pokreti, rekviziti, svjetla, dekor i sl. Osim toga, njene performanse ne prati čvrsta narativna struktura, nego su izrazito fragmentarni sa obrisima nadrealističkih, dadaističkih motiva, elemntima folklora, erotskog itd. Svi simboli koje Ladikova koristi nisu samo labavi sistem nepoveznaih činilaca, već, naprotiv, elastična, mrežasta konstrukcija koju umjetnica prepušta gledaocima da je po svom nahođenju tumače tj. da interpretiraju ono što su vidijeli ili čuli ili da jednostavno odbiju to da učine, takođe, ostavlja im na volju. Međutim, u nekim izvođenjima se može naslutiti događajnost – performansi O, Fortuna ili Alisa kazuju o skitanju duše između dvije inkarnacije, ali ni tada se scena ne pretvara u nekakav fiktivni svijet, i dalje se osjeti iskidanost, apstraktnost unošenjem stihova u predstavu koji nisu u vezi sa osnovnim tokom performansa, te narušavaju percepciju narativa kod gledalaca.
Performansi su sastavljeni od niza simbola, te svi simboli i djelovanja Ladikove dobijaju osobine ritualnog izvođenja. Jedan takav je kada Ladikova viseći sa tavanice iza najlonskog paravana izvodi glasovne improvizacije uz vokopoeziju koja se čuje sa magnetofona da bi zatim nožem napravila otvore na najlonu koji je obuhvata poput plašta. Zatim navlači čarapu prvo na ruke a zatim na glavu, potom koristeći staklenu ploču i ogledalo izvodi niz grimasa. Performerka zatim ukrug pronosi oderanu kozju glavu držeći je visoko iznad sebe, a potom se poliva vinom. U performansu Mandora horizontalni dio prostora prekriven je bijelim materijalom i najlonom, sa lijeve strane visi kesa napunjena mlijekom, performerka nosi bijelu košulju i plavu periku. Tijelo je fiksirano za jednu tačku, a konopci koji vode na više strana pozornice onemogućuju kretanje. U prvom dijelu performansa ona kida sve konopce i oslobađa se. U drugom dijelu performansa oblači bijeli skafander, na glavi ima kacigu, a preko nje načale za ronjenje, na nogama su glomazne čizme, a na rukama gumene rukavice. Ovim izgledom Ladikova podsjeća na kosmonauta, te ponavlja postupak sa početka performansa – kida konopac, te se oslobađa zemlje, ljudi i svijeta istražujući prazan prostor u svemiru. Zvučnu atmosferu potpomažu stihovi pjesama iz ciklusa Homo Galacticus.
Sasvim je legitimno da se čitalac sada zapita – brate, šta je ovo? – ili drugačije – koja je poenta njenih performansa? Šta se postiže nizom nejasnih djelovanja? Katalin Ladik izvođenjima ispituje granice tijela i jezika, otvara mogućnost svojim postupcima da i gledalac prekorači granice, barijere svakodnevnih uvreženih normi, razbija tabue i otvara mogućnosti uživanja u emocinoalnim i tjelesnim iskustvima koja su inače nedostižna, nedostupna. Zapravo svaki njen performans predstavlja medijatora sa zonom tabua pri čemu ga uvijek ruši. Katalin Ladik je izrazito avangradna, jer prekoračuje granice očekivanog, gledaoce dovodi do stanja iznenađenosti, začuđenosti, a umjetnost se dešava tačno tu, ispred njih, umjetnost koju proizvodi živo, ljudsko tijelo, živući glas i koji time ispituju svoje mogućnosti, slobode i ograničenja. Ladikova se buni protiv tjeskobe i otuđenosti, ide protiv ustaljenih formi u literaturi, građanskoj kulturi i umjetnosti uopšte.Važno je napomenufzhbgihklj,čghjfgklhčghfjgkhlhbjnkjlaaatwrutlh,jlčlččllč
Bitno: Katalin Ladik se otrgla od svih formi grafičkih oznaka jezika koji se koriste na Zemlji. Dalju komunikaciju nemoguće uspostavzzzzzzzzzzzzZZZZzzzzZzzZZZzZzZZzzzzzz
Piše: Kristina Topić
