Najpoznatiji i najmasovniji borci za prirodu su izviđači, koji skoro svakodnevno organizuju ekološke akcije i bore se za očuvanje životne sredine. Smotra predstavlja nezaobilaznu tačku u životu svakog izviđača, a Savez izviđača Beograda već tradicionalno tokom prvomajskih praznika terene Ade Ciganlije pretvara u izviđački kamp.
Cilj ovog druženja je prije svega razmjena iskustava među mladim izviđačima kao i umrežavanje sa odredima iz drugih gradova kako zemlje tako i regiona. Među 427 izviđača iz 15 odreda najviše je bilo pčelica i poletaraca, odnosno izviđača od sedme do jedanaeste godine.
Sposobnost orijentacije u prirodi, poznavanje izviđačke signalizacije, vještina vezivanja čvorova, brzina podizanja i spuštanja šatora samo su neke od glavnih odlika dobrog izviđača. Koliko su spretni u pomenutim disciplinama mladi izviđači imali su priliku da pokažu kroz nadmetanja u kojima ih čak ni kiša nije spriječila, jer kako kažu „pravi izviđač je uvijek spreman da se snađe sa onim što mu priroda pruža“.
Jedna od najmlađih učesnica ove smotre je pčelica Iskra, sedmogodišnja djevojčica koja oduševljava svojom snalažljivošću u prirodi. Zajedno sa starijom sestrom dio je odreda „Mihajlovac“ i već prvog dana upoznala je mnogo novih drugara i iskoristila priliku da ih nauči igrama koje ona zna.
Teodora i Milica su mlađe planinke odreda „Voždovac“, a ono što ih je podstaklo da budu dio ove pustolovine jeste timski rad, ljubav prema prirodi, druženju i zabavi. Posebno ih čini srećnim činjenica da mogu prenijeti svoja znanja i iskustva na male poletarce i pčelice. Milica nam je otkrila da ovakva druženja za mnoge predstavljaju dobru priliku da se oslobode nekih strahova.
„Ako neko ima neki problem, ne zna kako da uradi nešto ili se jednostavno plaši nečeg, ovdje mu neće biti neprijatno da to kaže. Mi smo tu jedni za druge u svakom trenutku i rijetko kome će pasti na pamet da ismijava nekog od drugara ili da bude ljubomoran ako je neko vještiji u nečemu“ − uzbuđeno nam je pričala Milica.
Teodora je već iskusna mlađa planinka i tokom četiri godine provedene u izviđačima stekla je mnogo novih prijatelja putujući u druge gradove. Putovanje koje zauzima posebno mjesto u njenom srcu jeste putovanje u Banjaluku, na jedno od brojnih takmičenja na kojima je učestvovala. Tamo je upoznala drugare iz odreda „Gostilj“ iz Boljanića u Republici Srpskoj, koji su već treću godinu dio ove smotre kao gosti njenog odreda.
„Gostilj“ ima svoju pčelicu Maju, odnosno desetogodišnju djevojčicu po imenu Marijana, koja više voli da provodi vrijeme u prirodi nego ispred kompjutera. Maja svoj odred doživljava kao jednu veliku porodicu i raduje se svakom novom izazovu koji je očekuje.
„Ne razumijem kako neko više voli igrati igrice na kompjuteru pored toliko lijepih igara koje možemo igrati u prirodi. Već nekoliko puta sam putovala i naučila sam kako da se odvojim na kratko od kuće. Ovdje nas uče šta je to disciplina. Zna se kada je povečerje, kada je buđenje i kako šator treba da izgleda tokom smotre“ – rekla nam je Maja.
Među prisutnim izviđačima odred sa najdužom tradicijom jeste odred „Vasa Čarapić“, koji je nastao još 1952. godine, na inicijativu učenika i profesora Prve beogradske gimnazije.
Nakon dugog radnog dana veče je rezervisano za zabavu pored logorske vatre, koja osvjetljava tabor i grije izviđače. Pjeva se uz gitaru, prepričavaju se dogodovštine, šali se, izvode se pravi mali glumački nastupi. Jedan od glavnih zabavljača, sa gitarom u rukama, našao se u grupi izviđača iz Makedonije, koji redovno posjećuju ovu smotru i nadaju se da će već sledeće godine ovdje nastupati kao mladi bend.
Brđani, odnosno odrasli izviđači, razmatrali su mogućnost da se izviđaštvo uvede kao sekcija u osnovne i srednje škole, a sve u cilju promocije zdravih navika kod djece. Kažu da treba još mnogo da se radi na tome, ali vjeruju da će im se, uz dovoljno truda, želja ispuniti.
Autorka: Danijela Radovanović
